Novosti

vinistra-zaglavlje_dokumenata-boja

13.02.2018

Bijeg za čistim zrakom

Iako je, i po definiciji i u stvarnosti, politika sve, i tiče se svakoga – bio tko politički angažiran ili ne, i ovoga puta od toga neizbježnoga zla pokušavam pobjeći što dalje. Ne samo zato što sam se kroz život uvjerio da je politika samo vještina laganja u pravo vrijeme (Voltaire). Već i zbog toga što je ovih dana bilo obilje politike na svim razinama – od problema s pulskim Uljanikom (što je notorno političko pitanje), do Vučića u Zagrebu (što je obostrana politička igra). Nitko, ili skoro nitko, ni u jednom od ova dva apsurdistana (Srbija i Hrvatska, a ima ih još itekako), pa ni ovdje u Terri magici, ne govori o inovacijama, robotizaciji, istraživačima, konstruktorima, naučnicima, vrhunskim umjetnicima, graditeljima svjetski vrijednih dobara... Doduše, osim politike u mainstream medijima se, vidim, ovdje još govori i o vremenskoj prognozi i sportu u duhu one popularne metafore „kruha i igara“ kako bi, manje-više, svaka vlast zadovoljila kratkoročne interese i nevažne potrebe svojih birača nauštrb nečinjenja za suštinski boljitak.

Rekoh da ću ovoga puta tom monstrumu, politici, pokušati umaći što je dalje moguće jer ga eliminirati potpuno čak ni ja, kao dokazani mrzitelj, ne mogu.

Želim se dragovoljno i samoinicijativno pozvati na e-mail dragog prijatelja Voje iz Varšave koji mi i ovoga puta zavidi što sam ja ponovo ovdje, u Istri, a on još uvijek gore, u Poljskoj. Ima mjesta i zavisti što sam ja slobodna profesija pa mogu zbrisat' kad hoću, a on u gigantskoj kompaniji koja mu na kapaljku isisava energiju i znanje do zadnjeg krvnog zrnca. Truli kapitalizam. Šit!

Dakle, moj dragi prijatelj mi se izjada da iskrenije i zabrinutije nije moglo biti. Ili mi se tako učini?

„...Posebno u ovim tmurnim i hladnim zimskim danima u Poljskoj, ovdje smo svakodnevno primorani na udisanje najzagađenijeg zraka u EU... Poljaci tvrde da to tako nije, ali dovoljno je da se pogledaju norme koje obavezuju sve članice Unije pa i Poljsku, pa će se odmah sve jasno vidjeti. Poljske norme su, međutim, same za sebe i drastično su liberalnije. Oni tako štite svoju industriju koja je praktično u cjelosti zavisna od uglja. A i znatan broj domaćinstava koristi ugalj za ogrijevanje... Nivo alarma za prekoračenje srednje dnevne koncentracije lebdećih čestica PM10 (engl. Particulate Matter, PM) u Poljskoj je 300 mikrograma na kubni metar zraka. U nekim drugim zemljama našeg Kontinenta je ovako: Makedonija 50, Belgija 70, Italija 75, Francuska 80, Češka, Švica i Mađarska 100, Slovačka 150. A dok se ne postigne taj maksimum, tih dakle 300, poljska vlada ne preduzima ništa – ne daje informacije, ne ograničava upotrebu automobila, ne zabranjuje loženje ugljem itd... Za sve ovo postoji, očito, samo jedan lijek - što prije nazad u Krnicu i Istru...“.

Tako se izjada još jedna istarski furešt s tijelom u Poljskoj, a dušom u maloj, pitoresknoj i sve mondenskijoj Krnci na ističnoj obali Poluotoka, koju mi furešti od milja zoveno Krnica-City.

Nije meni krivo što nakon ovakve turobne statistike ne mogu nikako pomoći Poljacima koji sami sebi suicidno presuđuju mirnodopskim gasnim komorama. Jer su sami sebi krivi zbog toliko zastarjelih fabrika. Žao mi je što ne mogu pomoći dragom prijatelju. Sve što mogu u ovom času, i na daljinu, jeste to da ga još više razljutim ako mu kažem da je direktivama EU propisano da 24-satne koncentracije otrovnih mikročestica u zraku ne smiju prekoračiti granične vrijednosti od 50 mikrograma po kubnom metru više od 35 puta tokom CIJELE kalendarske godine, te da srednja godišnja koncentracija zagađenja ne smije prekoračiti graničnu vrijednost od 40 mikrograma po kubnom metru tokom cijele godine.

Kada sam takve EU norme počeo uspoređivati sa stanjem u Hrvatskoj i regionu Istre, još sam bio sretniji. Srednja godišnja vrijednost PM10 niti na jednoj od osam mjernih stanica u Hrvatskoj, nije prekoračila graničnu vrijednost od 40 mikrograma otrovnih čestica na metar kubni. A ubjedljivo najčistiji zrak tokom indikativne 2016. godine, prema podacima Econerg ispitnog laboratorija Zagreb, bilježen je na mjernoj jedinici Rijeka2 koja pokriva i Istru. Tu je godišnja granična vrijednost zagađenja bila 3 mikrograma po kubnom metru zraka.

Ergo, moj dragi prijatelj iz Varšave živi u 100 puta zagađenijem okolišu nego vi ovdje domaći, a sa vama i mi vaši furešti koje, kao što ponovo vidite, nije ovdje k vama donijela nikakva roda, već smo sami svjesno izabrali kuda ćemo i zašto zbrisati iz sve više varšaviziranih europskih gradova!

Jeste li i vi, dragi moji susjedi i prijatelji domaći, uopće svjesni šta znači biti u čistoj 'havi' danas? Ili mislite da je i to politika?

Vaš furešt