Novosti

27.02.2018

Pouke varšavskog smoga

U potpunoj suprotnosti s osobnim karakterom i stavom spram javne riječi, ovoga puta ću, ipak, da se malkice pohvalim. Ne zbog sebe samoga već zbog Fureštanja, onih koji te crtice iz mog ovdašnjeg, istarskog, života distribuiraju, a najviše zbog onih koji ih čitaju.

Da mi je, naime, poslije objavljivanja predzadnje kolumne s naslovom „Bijeg za čistim zrakom“ neko od vas domaćih, bilo tko od ovdašnjih došljaka furešta, ili bilo koji Poljak iz svoje zemlje ponudio milion dolara da bih ja zauzvrat osigurao da se za moj tekstuljak iz Istre o smrtonosnom zagađenju zraka u Poljskoj sazna čak i u Europskoj uniji, na to se ne bih smio opkladiti. Uzalud vam vaš milion dolara!

Ne bih se na takvu avanturu smio odvažiti čak da mi se snishodno obratio i sam jedini električar među predsjednicima država i moja velika enigma i inspiracija, još uvijek veliki i uvaženi Lech Walensa, sa sjevera Poljske iz Gdanjska.  Ne bih se za to smio zauzeti uprkos činjenici da u tom čudesnom briselskom konglomeratu birokratije, politike, financijske moći, biznisa, lobizma i ideološke multipolarnosti imam solidne korijene i vrlo prisne zanatske kontakte.

No, ne mogu reći da neka tiha, duboko u meni zapretena nada nije postojala imajući u vidu da je zagađenje životnog okoliša ireverzibilnog karaktera i da kao takvo nema posljedice samo na lokalnom ili nacionalnom nivou. Štete su globalnije i onda kada su smrdež, otrovne čestice i infekcije posljedica nemara i u onom godinama nerješivom splitskom Karepovcu, ili u Kukuzovcu kod Sinja. Svejedno!
Šalu nastranu! Osam dana nakon objave predzanjeg Fureštanja o varšavskom smogu, Europski sud pravde je uslišio vapaje poljskih nevladinih organizacija, javnosti i medija pa je 22. ovog mjeseca napokon presudio. „Poljska je prekršila zakonodavstvo EU dopuštajući višegodišnje prekomjerno prekoračenje PM10 otrovnih čestica u zraku“. S tim u vezi, nadležne poljske vlasti će morati hitno predstaviti plan aktivnosti kako bi se i u ovoj zemlji, a osobito u velikim industrijskim centrima, konačno moglo disati i na nos, ne samo na maske. Ako to ne učine ili u što kraćem roku ne uvjere Europsku komisiju da će to učiniti, neminovno se otvaraju procedure ka neizbježnim milijunskim sankcijama. Jer je vrag odavno odnio šalu. Procjenjuje se, naime, da zagađenje zraka u Poljskoj izaziva više od 40.000 preranih umiranja godišnje, a troškovi koji se odnose na zdravlje građana koji proizlaze iz onečišćenja zraka, premašuju godišnje 26 milijardi eura. I za mnogoljudnu Poljsku to je previše i u ljudskom i u finansijskom smislu.

Sud je, također, utvrdio da su od 2007. do 2015. godine dnevne granične vrijednosti za čestice (PM10) stalno prekoračene u 35 od 46 zona kakvoće zraka u toj zemlji. Osim toga, godišnje granične vrijednosti su redovito prekoračene u devet zona, te se prekoračenje na taj način u Bruxellesu smatra trajnim propustima, naglašavaju briselski suci sa stalnim sjedištem u susjednom Luxembourgu. 

Borba za čisti zrak je odjednom, prekonoć, postao jedan od najvažnijih prioriteta i poljske vlade nakon 30-tak godina sljepoće.

U presudi Evropskog suda je, eto, potvrđeno manje-više sve ono o čemu je vaš furešt izgrmio u jedanaestom Fureštanju zahavljujući prije svega mom zelenosvjesnom prijatelju Vladi iz Varšave koji mi je prvi dojavio o katastrofalnom stanju zraka u Poljskoj, a i prijateljski iskreno i s razlogom mi pozavidio što ja ovdje s vama živim u stotinu puta čistijem zraku nego oni gore, u toj ekološki očigledno zapuštenoj i raspusnoj zemlji - svojoj privremenoj drugoj domovini.

A zašto, zapravo, repeticija o ovoj toliko dalekoj, a tako bliskoj temi?

Prvenstveno zato što svi mi, u gradu ili na selu, živimo u istom globalnom predvorju iz kojeg, i da hoćemo, pobjeći ne možemo. Kao što ni iz predvorja ne možemo kročiti u dvor. Nevidljiva omča globalizma se, kao što znamo, popušta i zateže po volji moćnika - onih oko 1% prebogatih i premoćnih koji upravljaju sudbinama svih nas ostalih. Drugi razlog zbog kojeg sam se ponovo svezao ove turobne teme je sama Hrvatska koja je, kao i Poljska, članica Europske unije sa još 25 drugih dobrovoljno pridruženih suverenih država i sa jednom odlazećom, Velikom Britanijom. Kao takva, Hrvatska je, također, obavezna provoditi direktivu EU iz 2008. koja određuje granične vrijednosti zagađenja i pragove upozorenja za zdravstvenu zaštitu svoga puka. Direktivom se države članice prisiljavaju da osiguraju kakvoću zraka na takvom nivou koji ni u jednom kalendarskom razdoblju tokom godine ne bi smio biti štetan po zdravlje ljudi. Svako drugo ponašanje vlasti prema građanstvu predstavljalo bi ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju u toj zemlji. I treći bitan razlog povratka na ovu temu ima ulogu preventivne terapije ili pravno rečeno „snagu presedana“. Ako se, dakle, već dogodilo da se jedna članca Unije našla pred milijunskim sankcijama zbog nebrige za zdravlje svojih građana, zašto bi to sebi ikada trebala dopustiti Hrvatska!? Zar nije oduvijek bilo jeftinije spriječiti nego liječiti?

Ovim neobičnim, koincidentnim, povodom, dragi prijatelj Vojo iz Varšave mi napisa: „Kao što vidiš prijatelju „Fureštanje“ postaje sve utjecajnije i odnosi, evo, uspehe i izvan Hrvatske. Bravo! Čestitam ti“!

„Hvala ti istarski prijatelju iz Varšave“, prošaputah u sebi znajući da su u svemu ovome moje evenualne zasluge nebitne.

Vaš furešt

FOTO: Berkeley Earth