Novosti

12.06.2018

Pamet u glavu!

Konzumirajući već dvadesetak godina turističke tendencije u i oko Istre, u samo praskozorje pune ovogodišnje sezone, ne mogu se oteti utisku da većina hrvatskih i lokalnih medija, građanstvo, zvaničnici, hotelijeri i iznajmljivači - po gotovo identičnoj matrici, forsiraju dvije suprotstavljene, meni ne prihvatljive krajnosti: ili su to izljevi oduševljenja o „rekordima turistički najjače regije u Hrvatskoj“, ili se piše i govori o sramotnim incidentima koji i nisu nikakva posebnost ovog božanskog podneblja. Ne znam zašto, ali kontinuirano izostaje objektivizirani analitički pristup koji je utemeljen na istinskom stanju stvari i na objektivnom stanju duha onih koji ovdje vole doći i potrošiti.

Odlučih, zato, da prenesem makar nekoliko osobnih iskustava u komunikaciji sa zapadnoeuropskim, azijskim, ruskim i američkim turistima. Prikupljao sam ih u zadnjih dvije godine. Prikupljena iskustva mi, dakle, nisu bajata.

Za sedam od deset mojih sugovornika, Istra kao regija je „ugodnija“ turistička destinacija za dobar odmor nego Dubrovnik sa cijelom okolicom. Sam grad Dubrovnik je, međutim, „atraktivnija“ destinacija od Pule, Rovinja, Poreča i sve atraktivnijih istarskih dragulja iz unutrašnjosti. Osim Dubrovnika, među deset najpopularnijih lokacija u Hrvatskoj, mojim sugovornicima su Split, Rovinj i Pula. Na petom mjestu je glavni grad Zagreb. Negdje na osmom mjestu popularnosti je Medulin. Zadar i Hvar su ispred. Šibenik i Trogir su, gle čuda, manje popularne destinacije od Medulina. Najviše 'glasova' za ovu ljeti uzavrelu, a proračunski najbogatiju općinu u Hrvatskoj, daju razumljivo, mlađi turisti.

Za sve moje sugovornike pulska Arena je najprivlačniji, najveći, najpoznatiji i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Uvjerio sam se također da gotovo niko od stranih gostiju ne dolazi u Istru čak ni s osnovnim povijesnim činjenicama o ovom kolosalnom znamenju Rimske imperije. Jer, kako vele, o tome se sve do danas ni povijest nije usuglasila. Što jeste istina! Osim pisanih tragova o početku gradnje tokom 1. stoljeća, ni do dana današnjeg se ne zna tačno vrijeme početka i trajanje gradnje. Niti se išta podrobnije zna o graditeljima. Osim povijesnih, i arheološki izvori o osnovnoj namjeni ovog amfiteatra su šturi. Čitam tako da još nije u potpunosti poznato ni to zašto su uopće Rimljani dali sagraditi ovako monumentalnu građevinu baš u Puli. 

Po jednoj od legendi, ovu čudesno skladnu i proporcionalnu građevinu, nekadašnji Divić-grad, sagradio je car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici, izvjesnoj Antoniji Cenidi, koja je u Puli imala zamašne posjede. Ono što sam iz više izvora do sada mogao pročitati jeste i zanimljivost da se u to isto doba gradio i, još kolosalniji, koloseum u Rimu.

Izgleda mi da baš zbog toga što ne znaju mnogo o njenoj povijesti, strani turisti se vole zaroviti u tu izazovnu konglomeraciju pulske Arene kako bi o njoj saznali što više. A takvih se, pouzdani podaci govore, svake godine ovdje ukrcava sve veći broj stranaca. Lani ih je bilo više od 220 tisuća, 13 posto više nego prethodne godine. Ova godine će, van svake sumnje, za Arenu biti još uspješnija. Jer se poboljšavaju i marketing i sadržajnost ponude u vezi s ovim povijesnim raritetom.


Iako dan uživanja u Istri u prosjeku stoji od 50 - 400 eura, stranim turistima, koliko vidim, cijene smještaja, gastro i eno ponude nisu zapreka. Ponekad se i iznenadim kada se pohvale da im je riba u restoranima jeftina. (Eh, da mi je njihov novčanik makar u vansezoni kada su cijene mnogo, mnogo normalnije! I humanije za domaći svijet i nas furešte!) 

Uočavam, također, da europska turistička klijentela, uz sve skeptičnije prognozere među koje se svrstavam i sam, ne odustaje od kamenih istarskih kuća i novosagrađenih luksuznih vila. S bazenima, naravno. U porastu je, vidim, inters i za kupovinu takvih nekretnina, iako su prodajne cijene za sada uprosječene na oko 250 do maksimalnih 350 tisuća eura. Skuplja luksuzija za sada ne ide, potvrdili su mi i agenti nekih od renomiranih istarskih agencija za promet nekretina.

Osim vrhunskih turističkih objekata na ekskluzivnoj lokaciji uz more, maštovito adaptiranih kamenih kuća i negdašnjih štala, sve veća atrakcija strancima postaju i renovirane kamene kuće s bazenom u unutrašnjosti Istre. Pogotovo one sa očuvanom autentikom. Autohtonost gradnje, mediteranski stil i ljepota kamena ih oduševljava kao i mene. Imućniji stranci, vidim, tome jedva odoljevaju u potrazi za nedoživljenim ugođajem. Dakako, i imućnijima je cijena onog za što razvezuju svoju kesu, uvijek na prvome mjestu!

Ono što najviše nedostaje Istri po mišljenju mojih slučajno zatečenih sugovornika, jesu sadržaji za mlade koji su već prerasli povijesnu atrakciju gladijatorskih spektakla. Oni, osim djelimice u Medulinu (čijoj se općinskoj upravi treba duboko nakloniti za požtvovnost!), nemaju u Istri pravo utočište. 

Stranci nam također zamjeraju što naši najmodavci imaju sve manje vremena za svoje goste. Ne poklanja im se, kažu, dio vlastite svakodnevnice. Domaćini često ne govore strane jezike. Preskromni su u darivanju i suzdržani u ljupkosti. Novac im je uvijek u prvom planu

„Samo jedna, za turiste besplatna, roštiljada na vašem obližnjem imanju, obilazak vašeg maslinika, degustacija u najbližoj vinariji, noćno ribarenje ili izlet do Kamenjaka – više bi nas oduševilo nego popust na cijenu od 20 posto“ - izjadaše mi se nedavno dobroćudni, iskusni i dobrostojeći turisti iz južne Francuske. Zapravo cijela jedna uljudna obitelj. Za dobar turizam, vele, potrebno je biti više od prosječnog iznajmljivača... 

A kada nam to kažu Francuzi s juga svoje turistički osviješćene zemlje, onda bi to svi mi ovdje trebali shvatiti veoma ozbiljno. Da i ne govorim o tome koliko bi novim generacijama razmaženih turista značilo dopremanje nekog od istarskih specijaliteta na boravišnu adresu. Ili kuc-kuc na njihova vrata s neočekivanim galonom kvalitetne istarske malvazije. Ili s bocom glasovitog maslinovog ulja iz Vodnjana! 

Dobro osmišljena usluga cateringa je, možda, budućnost koju nećemo zadugo čekati. Razmišljajte o tome i svemu ostalome što vam ovdje usput, i besplatno, ispovijedih. Jer! Turizam u Istri već od jučer nije rekreacija. Ni sporedna djelatnost. Težak je to i složen posao. Radi se o biznisu i krajnje kreativanom procesu. I unosnom zanimanju. Pod uvjetom da ste ozbiljni. Nikad nije kasno za „pamet u glavu“, kažu.

Vaš furešt