Novosti

25.09.2018

In Memoriam Ivanu

Svijetu vječnosti pridružio se 22. rujna u pet i trides ujutru, u subotu kada je većini bio neradni dan. Istuširao se kao i uvijek i pojeo posljednji kolač izvajan krhkim ručicama svoje majke.  Žurio je na posao kako ni ovoga puta ne bi iznevjerio službu kojoj je, kao donedavno i njegov otac, pripadao svim svojim bićem.

Na pet minuta od sobe u kojoj su roditelji i sestra ostali snivati praskozorne snove, oprostio se od ovog i odlebdio u svijet vječnosti, a nikada nikome neće biti poznato zašto su utvare, na ravnom i suhom kolovozu od Krnice prema Marčani, sačekale baš njega. 

Imao je tek dvadeset sedam godina.

Obrazovan, ponosit, skroman, marljiv i odan specijalac pulske policijske postaje. Uzoran po svemu.

Danas je Krnica ponovo za njim plakala.  Rodbina, prijatelji, mještani, okolna mladež, koleginice i kolege u plavoj uniformi, počasna četa policije, jecava truba, znanci i prolaznici - svi su žalovali. Mjesno krničko groblje je ovog utorka popodne bilo pretijesno za potoke suza. Ritual posljednjeg pozdrava obavljen je upravo onako kako je to Ivan i zaslužio.

Ivanova, vaša, naša i moja Krnica - to čarobno gnijezdo za plemenite i dobre ljude, za emotivne i melankolične duše, za druželjubive i solidarne furešte – zadugo, a možda i nikad, neće biti ono što je bila do subote ujutru, 22. rujna ove godine.

Tko zna do kada će ovo malo dražesno istarsko mjesto živjeti u nevjerici i propitivanju zašto je sudbina toliko okrutna prema dobrim ljudima. I zašto je tako iznenadno i surovo iz života istrgla Ivana Todorića. Baš kao orkanska oluja kada satare tek rascvale pupoljke.

Vaš Furešt