Novosti

15.01.2019

Žuti prsluci, facebook-sindikati, twitter-revolucije...

U subotu je, javljaju mediji, bilo peto okupljanje žutih prsluka Hrvatske u Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku, Solinu, Puli, Kutini i Slatini. Uvijek u 12 sati. Broj gradova se iz subote u subotu širi, broj 'požutjelih' od društvenoekonomskih, fiskalnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih briga se povećava. Povoda i razloga za prsluk-marširanja ima na pretek u svakoj državi.

Upravo u času dok ovo ispisujem, u Bruxellesu - glavnom gradu još uvijek moćne belgijske Kraljevine i sjedištu Europske unije, štrajkaju uposlenici Mercedesa, jednog od najprofitabilnijih automobilskih goganata svijeta tražeći bolje uvjete rada, veća izdvajanja za topli obrok i izdašnije regresiranje godišnjeg odmora.

Istodbno, u Nizozemskoj se vode pregovori između profesionalne udruge fotoreportera i poslodavaca o povećanju tarifa za profesionalne foto-sadržaje i o boljoj zaštiti intelektualne svojine. Ako pregovori ne uspiju, fotoreporteri šest najvećih nizozemskih medijskih kuća će 25. ovog mjeseca krenuti u historijski štrajk, prvu združenu pobunu samostalnih fotoreportera koje je ujedinila nužda i ista sudbina.

Prve ovdje spomenute, na blokadu fabrika i autoservisa natjerala je pohlepa poslovodne auto-elite s milionskim godišnjim bonusima. I ove druge (fotoreportere) u štrajk je, također, gurnula pohlepa (medijske) poslovne elite, ali i njegova visost Internet. Koji po svojoj globalnoj prirodi, tehnološkoj dostupnosti i dinamičnosti jednima pomaže, drugima odmaže. Fotoreporterima je odmogao jer im je preuzeo veći dio poslova. A i pomaže im u omasovljenju, organizaciji prosvjeda i pridobijanju globalne strukovne podrške za skorašnji marš koji će, izgleda, biti neizbježan.

Prema zvaničnim podacima nizozemskog medijskog Monitora, cijene rada slobodnih fotoreportera u ovoj zemlji zadnjih godina su u strmoglavom padu. Sa 80 eura po fotografiji u 2014. godini, lani je cijena u prosjeku pala na 42 eura, a neke stope su pale na čak 15 do 20 eura po fotografiji koliko se prodaju i amaterske ilustracije po photo-sharing sajtovima. 

Ne podsjećajući i u ovom fureštanju na i dalje aktelne masovne prosvjede u Francuskoj, Mađarskoj, Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini („Pravda za Davida“), sada ponovo u Grčkoj zbog novog imena Makedonije, nedavno u Rumunjskoj i tako dalje, s dva gornja primjera sam želio ilustrirati koliko je u današnje doba digitalnog svijeta jednostavnije pokrenuti mase nego u doba Francuske ili Oktobarske revolucije, recimo. U vrijeme Seljačke bune u Hrvatskoj. Ili u godinama revolucionalnog sindikalnog pokreta „Solidarnost“ u Poljskoj početkom 80-tih godina.

Društene mreže, 'internet-nacije', 'facebook-sindikati', 'twitter-revolucije' i slične novotarije su se toliko već razvili da je teško čak i čuvenom istarskom i hrvatskom astronomu sveznalici, Koradu Korleviću, predvidjeti u kojim bi smjerovama društvenopolitički sustavi mogli ići u bliskoj i daljoj budućnosti.

Zanimljiva bi se provjera mogla dogoditi već ove godine kada će se na europskim parlamentarnim izborima u maju znati da li će budućnost Europe, na primjer, ovisiti isključivo od lidera, nacionalnih vlada i zajedničkih europskih institucija, ili će internet-narodi u nastajanju, tvitter-diplomacija, facebook-sindikati i globalne migracije kao novi oblik tihe revolcije, biti kreatori neke nove ideologije, a time i nove i drugačije Europske unije.

Nema dvojbe da su, uz sve očevidnije zloupotrebe, na scenu već stupili oni koji nisu ni desno ni lijevo, ni centar ni ultra. To su građani nekog „trećeg puta“ kojima, za njihvo poimanje revolucije, nisu potrebni revolucionari ranijih epoha. Njima ne trebaju tradicionalne sindikalne vođe. Njihova snaga je u „internet-naciji“ kao potencijalnoj snazi budućnosti.

Ne ulazeći u naučnoteorijske rasprave po kojima „radikalna demokracija“ katkad može poprimiti i oblike „diktature većine“ u kojoj bi i sama demokracija mogla nastradati, sve sam bliži vjerovanju da bi budući sukobi civilizacija sve manje i manje mogli biti temeljeni na nacionalnim, kulturološkim, vjerskim ili ideološkim premisama, a sve više na socijalnoj neravnopravnosti. Razlike u imanju i nemanju su postale strahovite. I krajnje opasne. A internet mediji i društvene mreže su postali idealno globalno polje za ujedinjavanje interesa.

Današnji svijet ovakav kakav je sa svim svojim nehumanim i humanim obilježjima, internet je učinio sve vidjivijim svim narodima svijeta ma koliko, tu i tamo, režimi bili i okrutno zatvoreni. Sve carske kapije su provaljene!

Vaš Furešt

www.radiolabin.hr-5