''Nepristojna'' Hrvatska?

Čak i ja kao analfabeta za politiku, razumijem da je u politici važno imati Pametan i Napredan 'Glas', kako bi nedavno kazala predsjednica ove zadnje metafore, Anka Mrak-Taritaš, prilikom formaliziranja trojnog stranačkog saveza IDS-Pametno-Glas.

Razumijem, također, da je najnaprednija politička snaga u tom stranačkom trojstvu sada već 'veteranska' istarska stranka IDS. Ali sve dok se nije pojavila ta famozna Amsterdamska koalicija ja nisam znao da je Hrvatska 'nepristojna država'. Uz to onda, naravno, nije ni liberalna, niti je građanska.

Godinama sam mislio upravo suprotno.

Živio sam u uvjerenju da su Hrvatice i Hrvati baš kulturna, ušminkana, naparfemisana gospoda s melodičnim jezičkim vibracijama i umiljatošću bez obzira na brojne dijalekte i govorne lokalizme.

Ljude identičnih uvjerenja sam imao priliku susresti i na Zapadu i na Istoku. Osobito po prostorima bivše Jugoslavije gdje su mnogi bili čak i frustrirani hrvatskom građanskom pristojnošću. Ponekad i ja sâm iako mi se među prijateljima često spočitava da sam previše učtiv i obziran, da se u društvu ponašam „kao skandinavski diplomata“.

A te političke nepristojnosti!? Kada se npr. tu i tamo poneko od saborskih zastupnika pogomba tokom ispraznih saborskih trvenja?

Pa, to vam niko ozbiljan, vjerujte, ne uzima kao manu. To su predstave za medije. Inače, ne bi se ni znalo da su saborske sjednice održane. „Ono što nije objavljeno, nije se ni dogodilo“, to već znate. Kao što znate i to da je uspjeh svakog u visokoj polictici proporcionalno sramjeran talentu za bježanje od istine.

Ono što bi, realno, građane Hrvatske trebalo da zabrine jeste učeničko i omladinsko nasilje, šovinizam, poticanje mržnje prema drugome i drugačijem, simbioznost vjere i politike, despotizam prema medijima i novinarima, emocionalnost prema prošlosti, autizam i sljepoća prema budućnosti...

Iako znam da svaka politika živi od populističkih parola, pretjerivanja i (kao što rekoh) laži, nije bez osnova ni zabrinutost lidera istarskih demokrata Borisa Miletića, po kojem gore navedene, a vjerovatno i još neke druge pošasti današnje Hrvatske nenadano prerastaju u „glavni hrvatski brend“.

Zbog toga su se i Anka i Boris, navodno, tako lako i složili da je prošlo vrijeme šutnje. Naprotiv, treba glasno kazati: „dosta! Kucnuo je čas za pobjedu drugačije Hrvatske“! Kako na domaćem terenu tako i na skorim europskim parlamentarnim izborima krajem petog mjeseca. Bruxelles čezne za pametnom hrabrošću jer i Europa danas postaje sve nanje 'pristojna'.
„Kažnjavanje satire, presude novinarima..., sve to neodoljivo podsjeća na Hrvatsku '90-tih kada su se cijele naklade novina povlačile s kioska zbog jedne naslovnice, ili zbog jednog teksta“ sublimirao je Miletić, aludirajući na Feral i druge progresivne medije, u iskrenoj želji da Hrvatska bude drugačija od ostalih zemalja na jugoistoku Europe. I što sličnija Istri!.

Mene kao istarskog Furešta u svemu ovome oko trojnog saveza najviše očarava upravo taj detalj: što i u političkoj platformi i u predizbornoj strategiji za europske i svakojake druge naredne izbore i ja čak, kao politički antitalent i nikakav zoon politikon, prepoznajem vrijednosti Istre kao univerzalno dobro - tu njenu političku inovativnost, multikulturalnost, otvorenost, toleranciju... I ustrajnost na takvim vrijednostima koje svakim danom u Europi i svijetu postaju sve rjeđe.

Rastom Amsterdamske koalicije, poručuju i Anka i Boris početkom ovog tjedna iz Pule, narastaju šanse za pobjedu „drugačije Hrvatske“ i na europskim i na predsjedničkim izborima. A možda i na onim 'možebitnim' prijevremenim općim izborima. U politici je sve uvijek moguće. I samo u politici 2+2 nije četiri.

Dok je predsjednica GLAS-a Anka Mrak-Taritaš usred Pule govorila novinarima i Borisu o Hrvatskoj kao „zemlji budućnosti“ u kojoj se ljudi neće bojati bez obzira tko su i odakle su... i gdje svi građani uvijek mogu računati na toleranciju, slogu i svoja prava...“, uvjeren sam da je u tim trenucima njena podsvijest, isto kao Borisova svijest, bila preplavljena istarskim posebnostima.

Ako jeste bilo tako, onda Vam i od mene, Anka, hvala.

Vaš Furešt