Amira Medunjanin oduševila Labinjane u čarobnoj atmosferi prepune Špine

Postoje trenutci koji se ne mogu opisati riječima. Prepričavanje, pisanje, objašnjavanje – ne vrijedi. Vrijede samo ako se dožive. No, što ako takvi trenutci potraju malo duže od – trenutka – recimo, dva i pol sata? Kako ih prenijeti dalje, na koji ih način sačuvati, zadržati da ne odu, osim u sjećanjima u koja se tetoviraju zauvijek? Uvijek je bilo nezahvalno istinsku čaroliju pretvoriti u pisani tekst, a sinoćnji događaj – jer nije to bio samo koncert – biti će teško prepričati čak i najvještijim umjetnicima riječi.

Labinu se u četvrtak 25. srpnja, na jednom relativnom malom koncertu, u nizu ljetnih koncerata, dogodila Magija. Kemija. Bajka. Ispjevana iz grla jedne od najvećih umjetnica tradicijske glazbe Balkana, glazbe koju već više od desetljeća prenosi po cijelom svijetu nestvarnom lakoćom. Labinu se sinoć dogodila Amira Medunjanin. Amiri Medunjanin se sinoć dogodio Labin. Riječima neopisivo, srcima neizbrisivo.

Anđeoski Amirin glas stopljen s maestralnom glazbenom pratnjom svaku je pjesmu prenosio publici na toliko prisan i intiman način, da se emocija svakog pojedinog slušatelja osjetila u zraku nad nama. Malo je reći da je Ante Gelo, glasoviti kompozitor i aranžer, prije svega izvanserijski gitarista – njegov emotivni pristup ovom žičanom instrumentu, iz kojega izvlači ogromnu lepezu divnih tonova, magija je sama za sebe. Uz staloženu i suptilnu pratnju mladog Zvonimira Šestaka na kontrabasu, ova naizgled jednostavna zvučna slika sjajno je ispunjavala prostor nevelikog trga kod Špine, pred ljetnom pozornicom Labin Art Republike.

Poput kraljice, Amira toliko suvereno vlada scenom i publikom, da je čak i povremene upadice pojedinaca koji su željeli biti duhoviti ili pojačani žamor nekolicine zalutalih na njezin nastup, pretvarala u izrazito duhovite crtice između pjesama ili se pak spontano prepuštala dijalogu i osluškivala glazbene želje koje je – neuobičajeno za ovakav koncert – gotovo redom ispunjavala.

Ponoć je dobrano bila za nama kada je sa beskrajno bajkovitom „Što te nema“ izmamila i one preostale suze emotivne publike, te zaokružila možda i najbolju glazbenu večer koju je ne samo Špina, nego i Labin doživio u posljednjih nekoliko godina. I nanovo, sve je bilo ispunjeno predivnim spokojem, ljepotom, ljubavlju i bezbrižnim mirom – sa Amirom, Antom i Zvonimirom.