Novosti

Holcim Laborant

03.10.2019

Putovati vremenskim strojem

Vremenski stroj nije nikakva znanstvena fantastika, zapravo reći ću vam da ga svakodnevno koristimo. Toliko njime putujemo da je ponekad teško snaći se u sadašnjem trenutku i egzistirati u njemu. Čovjek je biće koje je smješteno u dimenziju vremena i prostora. To su parametri koji nas na ovoj fizičkoj razini određuju i definiraju. Vrijeme ima tri dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost.

Prošlost je sve ono što smo doživjeli, što su doživjeli svi oni koji su bili prije nas, članovi naše obitelji, naroda itd. Ona postoji kao sjećanje i iskustvo, memorija koja je pohranjena i koje se prisjećamo. Budućnost je prostor koji još nije došao, ona je prepuna potencijala i neograničenih mogućnosti. Prošlost i budućnost su dvije dimenzije koje ne posjedujemo, koje praktički ne postoje, ali u njima provodimo najviše vremena. Jedino što posjedujemo je sadašnjost, ona je jedina dimenzija u koju imamo pristup.

Svatko od nas posjeduje određenu energiju koja nam je dana za sadašnji trenutak. To je naše gorivo koje nam služi da oblikujemo život koji želimo. Međutim većina te energije odlazi u našu prošlost ili budućnost. Ako smo neprestano opterećeni s budućnošću, imamo strepnje ili živimo samo u planiranju i nadi bez konkretnih sadašnjih radnji, jasno vam je di se nalazimo?! S druge strane ako se naša prošlost ponavlja, ukoliko imamo neprestano iste situacije, odnose i sl., naša energija odlazi u prošlost i služi tome da se situacije ponovno dogode. Sve što je u našoj prošlosti ostalo nerazriješeno, od trenutka našega začeća do dana današnjega neprestano će se ponavljati i težiti ka tome da se završi i otpusti. Npr. ako nas neka situacija trigerira tada ćemo doživjeti regresiju i ponašat ćemo se kao malo dijete ili ćemo biti adolescent, tada možemo poduzimati nezrele radnje i promatrati sve s toga aspekta. Prošlost može u nama biti vrlo živa. Prošlost nam i daje identitet, pa ćemo vrlo često biti ovisni o tim stanjima jer nam ona daju smisao tko smo i što smo. Ta ovisnost nije samo psihološka, nego također emotivna i fizička, jer smo ovisni o emocijama i kemiji koju naše tijelo u takvim situacijama proizvodi. 

Kada dođemo u sadašnji trenutak i budemo samo u stanju postojanja to može biti u početku vrlo teško, taj prostor djeluje ponekad stravično, jer nema misli, nema ničega osim jednostavno biti. A toliko malo vremena provodimo u onome što uistinu imamo, zapravo neprestano putujemo u prošlost i budućnost, a zanemarujemo sadašnjost. To ne znači da moramo ostaviti ta dva aspekta, naprotiv, samo moramo promijeniti mjesto na kojem jesmo: isključiti naš vremenski stroj iz struje, završiti stvari iz prošlosti i uzeti vrijedne lekcije, a budućnost prihvatiti kao dobar kompas koji nam pokazuje smjer u kojem želimo ići.

Antonio Mrzlić,
gestalt psihoterapeut
amerselli@gmail.com