Novosti

19.12.2019

Božić kao istinski lijek za moderno doba

Božić je! Zvona svojim pjevom označuju da je napokon osvanuo taj dugo iščekivani dan. Pijem kavu, gledam u ekran i čitam razne vijesti, članke, mudre savjete kako ovih blagdana dobiti što manje kila, kako preživjeti Božić, itd. Između ostalog dolazim do jednog članka o blagdanskoj depresiji. Puno se ovih godina govori o tom stanju kao o jednoj od bolesti modernoga doba, a sada se poput opasnog virusa proširilo i na same blagdane. Razmišljam kako smo mi u ovo moderno doba blagoslovljeni svakakvim čudima tehnologije, znanosti, društvenih mreža, kako imamo zavidnu razinu života. 

Pitam se jesmo li negdje pogriješili? Ili nam je ponekad previše dobro, pa zaboravimo kako i na koje sve načine ljudi na ovoj zemaljskoj kugli žive. Razmišljam o slikama i snimkama ljudi iz Afrike koji imaju i posjeduju toliko malo, ali u svakom trenutku iz njihovih bića isijava radost. Kao da je prava i istinska sreća neko unutarnje iskustvo koje uopće ne mora imati veze s vanjskim okolnostima, blagostanjima i bogatstvima. Sretan čovjek zahvalan je za ono što ima, nije vezan uz očekivanja, ali ima otvoreno srce i drugačiji pogled koji prodire u ono bitno.

Rođenje prije više od 2000 godina promijenilo je svijet. Sasvim jedan običan dan ili noć, vjerojatno ni po čemu drugačiji od svih ostalih uspio je izmjeniti cjelokupnu ljudsku povijest, a vjerojatno u tom trenutku nitko nije bio svjestan što se uistinu zbilo. U nekom gradu imenom Betlehem, za kojega više od polovice zemaljske kugle nikada nije čulo, niti znalo gdje se nalazi, rodilo se dijete. Roditelji mladi, siromašni, bez krova nad glavom, nisu u sustavu socijalne pomoći, ne mogu pronaći mjesto niti gdje bi odsjeli! Vjerujem da je bilo veselo tim roditeljima kada su se morali skrasiti u staju među životinje, a ona samo što nije rodila. Koliko neizvjesnosti, straha od nesigurnosti? Mlada majka, prvi porod, daleko od ljudi koje poznaje, od onih koji su joj potpora u donošenju novoga djeteta na svijet. 

Vjerujem da bi danas mnogi u takvim situacijama bili ozbiljno traumatizirani, proživljavali anksioznost, panične napade i teške depresije. Poroditi dijete u staji, među životinjama, tko zna s kime!? Divim se tim roditeljima, njihovoj snazi da se suoče s izazovima koji su postavljeni ispred njih.

Naš Božić izgleda idealno, kitimo bor, pečemo kolače, pravimo jaslice u 101 varijanti. Ali mislim da ne razmišljamo previše o tom prvom Božiću i koliko je on zapravo bio siromašan i priprost, pomalo tužan i dramatičan, neizvjestan i veličanstven, potpuno drugačiji od današnjega slavlja. Nemam ništa protiv današnjih pristupa Božiću, ali čini mi se da moramo ponovno otkriti taj prvi Božić. Nije bilo lagano tim „svetim“ roditeljima, nije bilo lagano tom malom djetetu roditi se u takvim uvjetima.

Razmišljam ponovno o toj blagdanskoj depresiji i čini mi se da smo na pravome mjestu da slavimo Božić. Da sam ja roditelj koji poput Marije i Josipa iščekuje dijete, pa i ja bi bio u teškoj depresiji i beznađu. Ali u takvim uvjetima odlučio se roditi Bog i čovjek imenom Isus, kao najveći siromah ovoga svijeta u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, odlučio je u svemu biti jednak i blizak svakoj osobi. Božić kao da odjednom postaje stvarniji, nekako sasvim blizak i pristupačan. Kao da ga tek sada mogu iskreno cijeniti kada se maknem od jaslica sa čistom slamicom, uredno posloženom mahovinom, sterilnim uvjetima u kojima počivaju svakojake životinje. 

Tajna Božića otkriva se kao nada, položena pred jedno sasvim malo i nemoćno dijete, rođeno kao siromah i beskućnik, rođen u skrovitosti, tajnovitosti i jednostavnosti. Mnogi bi odmahnuli glavom i nasmiješili se s nevjericom, ali očito je da naša logika nije ista kao ona što ju je netko puno veći i širi zamislio, a značaj Božića za naš život itekako je aktualan kao i prije 2000. godina u priprostom Betlehemu!

Antonio Mrzlić,
gestalt psihoterapeut