Novosti

27.02.2020

Kaži mi što vidiš

U jednom trenutku svaki odnos mora proći kroz smrt, kroz umiranje iluzija, projekcija i konačno shvaćanje i prihvaćanje da naše težnje druga osoba nikada neće moći u potpunosti ispuniti, niti da postoji nešto što je apsolutno savršen odnos. Ovo umiranje zapravo i od svake osobe zahtjeva rast prema zrelosti i otvaranje prema nekim transcendentalnim dimenzijama koje omogućuju da pronađemo ono za čime žudimo. 

Osoba koja se nalazi preko puta nas ima svoj vlastiti svijet, svoj pogled, stajališta o raznim stvarima, ali isto tako uvjetovana je svime onime što joj se je dogodilo u životu. S druge strane i mi smo u potpunosti isti. Uvjetovanost nam često ne dozvoljava da vidimo sliku kakva ona je, umjesto toga mi svoj podsvjesni sadržaj projiciramo na osobe, situacije ili okolinu. Partnerstvo je izuzetno intimno mjesto, prostor u kojem postajemo goli, a samim time i ranjivi. Zbog blizine dviju osoba ova dinamika postaje poprilično intenzivna. 

Kvaliteta odnosa isto tako zavisi o samo zrelosti dvije osobe. Međutim, što nas to čini zrelim? Zrelost označava da smo u skladu sa svojim godinama na svim svojim razinama: fizički, mentalno i emocionalno. Kada dvoje ljudi uđe u odnos i svjesni su sebe, imaju dobro posložen svoj unutarnji svijet, tada taj odnos može dobro funkcionirati. Međutim, kako većina ljudi ne radi na nekim svojim nerazriješenim temama i gura cijeloga života stvari pod tepih, to se onda manifestira u odnosu. Sve ono što ne želimo vidjeti, pokazat će se. Imati neku osobu uz sebe može nam pomoći. To znači da smo dobili još jedan par očiju, te da sada imamo mogućnost da izađemo iz okvira i pogledamo koliko još puno svijeta ima oko nas. U jednom odnosu kada se dogodi svađa najprije krenemo napadom na drugu osobu, ali što se dogodilo kada bi najprije pogledali u sebe?! Kaži mi što vidiš, a ja ne vidim? Odnos može postati duboka praksa rada na sebi. Da bi to usitinu tako funkcioniralo ne bi trebali prebacivati lopticu odgovornosti na drugu osobu nego moramo uzeti odgovornost u svoje ruke i prihvatiti priliku da ono što se događa bude mjesto koje nas može učiniti boljom i cjelovitijom osobom. 

Mislim da je život prepun mogućnosti i prilika, ali svatko od nas može sanjati samo onoliko koliko je slobodan od vlastitih uvjetovanosti. U ovih nekoliko tekstova o partnerstvu pokušao sam dotaknuti tu veliku i neiscrpnu temu i nadam se da je to nekoga potaknulo na promišljanje o bitnim odrednicama Ljubavi. Također želim nam da se naši okviri svako toliko malo slome kako bi mogli još više vidjeti i kako bi na trenutak mogli proviriti u veliki svijet mogućnosti. Partnerstvo je vrlo intenzivno, šaroliko, ponekad slatko, nekada gorko, bez uputstva, ali na kraju bilo ono uspješno ili ne, najbitnije je da budemo svjesni kako od svake osobe učimo i kako nas svaka osoba razvija. Kada imamo poštovanje prema tome, onda i mi postajemo cjelovitiji i bolji. Odgovornost za svakoga od nas je da budemo dobri partneri, a ne samo da tražimo dobrog partnera ili partnericu za sebe. Stoga ostavljam vas s jednim pitanjem: Što danas mogu učiniti da budem još bolja osoba za partnerstvo koje živim?

Antonio Mrzlić
#soulguide