Novosti

19.03.2020

Tko nosi krunu?

Dragi prijatelju,

vjerujem kako sve uvijek teži ravnoteži i balansu! Ako gledamo posljednjih šest mjeseci unatrag možemo vidjeti kako se je digla velika prašina oko klimatskih promjena, a to smo svakako već počeli opažati oko nas. Čovjek je u jednom trenutku povijesti postao gospodar prirode i svijeta. Počeo je napredovati i prilagođavati svijet svojim potrebama, te koristiti resurse zemlje kako bi živio bolje, kvalitetnije i ugodnije. Čovjek je biće koje vrlo lagano izgubi osjećaj za balans i kompas mu se brzo poremeti. Nažalost granica je odavno prevaziđena u pretjeranom iskorištavanju i ne-mudrom gospodarenju stvorenoga svijeta. Ali ono što je učinjeno više se ne može vratiti, a pitam se da li je čovjek sposoban da uči na svojim postupcima!? 

U ovo posljednje vrijeme pojavila se je zanimljiva pojava pod nazivom Corona, što u prijevodu s latinskog jezika znači Kruna. Onaj tko nosi krunu na svojoj glavi obično je legitimni vladar nečega što mu je povjereno. Drugi prijevod je vijenac, a znamo još iz antičkoga doba da je na glavu vijenac stavljao onaj tko je nešto postigao kao znak svoj pobjede. U svakom slučaju ovu krunu ili vijenac nikako ne nosi čovjek na svojoj glavi! Naprotiv, pojavilo se nešto što je uspjelo na trenutak zaustaviti svijet! Dakako da to povlači negativne ekonomske posljedice, ali ne treba zaboraviti da čovjek bez Zemlje ne može, a Zemlja itekako bez čovjeka može nastaviti dalje. Veliki gradovi doživljavaju pročišćenje smoga, nakon dugo vremena čuju se ptice, vidi se plava boja neba… Da li je ovo prokletstvo ili blagoslov!?

Dok ovo pišem, glavom mi prolazi pjesma koju me naučio dragi kolega iz Slovačke na jednom svjetskom kongresu: Otpuštam kontrolu i predajem se toku koji će me iscijeliti. U ovom trenutku kada se na globalnom planu događaju ovi pokreti Duše svijeta i nama ne preostaje drugo nego da se usuglasimo s tim velikim pokretom i da naprosto stanemo. Puno planova, radionica, terapija, edukacija u inozemstvu u ovom trenutku moga života je na čekanju. Nije lako prepustiti se toku, ali u ovom trenutku ploviti u suprotnom smjeru rijeke je samo uzaludan posao. Moj rad s ljudima me naučio jednoj od najvrijednijih lekcija: Vjeruj u proces koji se događa! 

Ovo je vrijeme krize, ali svaka kriza je sastavni dio iskustva! Možda nam nije jasno kuda sve vodi, kuda ovo ide… i možda u ovom trenutku nije potrebno niti da znamo. Kriza je prilika! Prilika da se sruše naše iluzije, da preispitamo sebe, svoj život… Prilika da preispitamo koliko je održiv način života koji živimo, ekonomski i gospodarski poredak. Ovo je prilika da svatko od nas promisli o tome kako se želi odnositi prema svijetu i Zemlji na kojoj živimo. Da, ekonomija će na kraju dana svakako ostati okrznuta, ali ako čovjek ne nauči Odgovornost koja se u ovom trenutku servira kao lekcija, vjerujem da će dugoročno posljedice biti još gore. I za kraj ovoga teksta, mislim da svi moramo biti zahvalni da nas nije zadesilo nešto puno opasnije i gore, jer čovjek nosi krunu na svojoj glavi, ali kada se dogodi kriza, sav sistem i kockice koje slaže vrlo brzo se uruše!

Čuvajte sebe i sve one koji su ugrožena skupina! Budite odgovorni i vjerujete da i ovaj proces može voditi u nešto bolje i zdravije sutra.

Antonio Mrzlić