Novosti

24.04.2020

Nanovo rođeni

Pišem (ovo)tjednu kolumnu svjestan da je moj rok za predaju već istekao, ali isto tako svjestan da je cjelokupno ozračje oko nas odraz ovoga moga kašnjenja. Razmišljam o tome da je moj život bio organiziran unaprijed, u nekim terminima i do prosinca, a onda su nastupile ove okolnosti o kojima zapravo vjerujem nitko nije niti pomislio. U tjedan dana život se je promijenio i nastupile su neke nove okolnosti. U život su se upetljale neke više sile, odgodile radionice, putovanja, edukacije… Svijet se preselio na Online mode i odjednom su se stvorile nove grupe koje sada obuhvaćaju već kontinente, online individualni radovi, te odjednom se dogodilo da sada imam manje vremena nego prije svega ovoga.

Svaki pojedinac se na drugačije načine nosi s onime što se događa, i osobe imaju različite reakcije. Jedni su izuzetno aktivni, drugi se povlače u svoje neke unutarnje prostore i na svoj način nose se s cjelokupnom situacijom. Ne postoji pravi ili krivi način! Možda vam se u ovom trenutku ne radi ništa i sve ovo što se događa postaje vam previše. To je u redu! Puno se toga nalazi u zraku, puno je neizvjesnosti, brige, strahova… Prolazeć i kroz ovu situaciju proći ćemo kroz brda i doline naših emocionalnih stanja, osjećajući svoje emocije, a vrlo često i kolektivne. Vodite brigu o sebi i slušajte svoje biće – samo vi znate što vam je u ovom trenutku potrebno. Ako se putem izgubite, potražite podršku kako bi ponovno pronašli oslonac u sebi.

Prošli smo kroz Veliki tjedan, proslavili smo najveći kršćanski blagdan. Stavljeni smo pred misteriju Života i Smrti. Svako vrijeme, a osobito kada se ono kolektivno obilježava i slavi ima na neki način utjecaj na nas. Razmišljam i postavljam si pitanje: Što je to spremno da u našim životima umre? Jesmo li spremi na Uskrsnuće? Jesmo li spremni ustati na nov način, gledati novim očima, slušati novim ušima, kušati novim okusnim pupoljcima? 

Ove godine Uskrs je imao neko novo posebno značenje, na trenutak kao da smo svi zatvoreni u „Kristovom grobu“ i zajedno smo s njime iščekivali da se odvali grobni kamen kako bi ponovno mogli ugledati sunce Života. Uskrs je postao blagdan nade, konkretne nade za ove naše okolnosti. Kada se je činilo da je sve gotovo i završeno dogodilo se je ono što nitko nije očekivao. Priroda oko nas probudila se je iz sna kako bi sve nas trgnula iz mjehura zaustavljenosti i izolacije. Njezin šapat možemo čuti kako nam posvuda govori: Ništa vječno ne traje, sve se neprestano mijenja i ponovno rađa!

I mi možemo primjetiti kako se prve zrake sunca ponovno dižu nad našim životima i kako ćemo svi vrlo brzo ponovno krenuti hodati stazom svakodnevnog „normalnog“ života, svjesni kako trebamo cijeniti male stvari i biti zahvalni za svaki novi dan koji nam se pruža. Život je predivan dar, i ne trebamo ga uzimati zdravo za gotovo. 

Antonio Mrzlić