Novosti

01.05.2020

Zašto ne možemo sami?

Proteklo desetljeće moga života bilo je prožeto radom s ljudima, grupama, radionicama. Bilo je tu moga osobnoga rada koji ni dan danas nije završio, zatim puno ljudskih priča koje su bile ispričane i tražile svoje mjesto kako bi bile završene ili možda po prvi puta ispričane. Osobito me svaki puta začudi kako na određenu radionicu uvijek dođu ljudi koji imaju neku poveznicu, čije priče se podudaraju ili nadopunjuju, kako je rad jedne osobe zapravo neispričana priča nekoga tko se nalazi u prostoriji. Sjećam se moje prve radionice na koju su došle osobe iz raznih županija, nisu se nikada prije vidjeli niti su imali ikakve informacije jedni o drugima. Nekako su se prirodno grupirali u parove i svaki par imao je isti problem ili temu koja je isplivala na površinu. Moja prva velika lekcija koja se nikada nije pokazala krivom je da ne postoji slučajnost, ne postoji pogrešna osoba koja dolazi u grupu, ne postoje krivi ljudi.

Sasvim je jasno kako smo mi kao pojedinci jedan zatvoreni sustav koji se unutar sebe trudi da se održavaju sva „pozitivna“ i „negativna“ stanja. Ovisni smo o lijepim, ali isto tako manje lijepim i ugodim iskustvima. Naše fizičko tijelo ovisno je o supstancama koje naš um oslobađa dok proživljavamo određene situacije. Ako smo jedan zatvoreni svijet to znači da znamo kako i na koji način drugačije, to bi već odavno iskusili i napravili. Ali za učiniti drugačije moramo imati umnu svijest, znati kako i na koji način to napraviti, te osjećati te poteze. Ako smo naučili ili znamo samo određeni spektar ponašanja i djelovanje, razmišljanja i osjećanja vrlo je teško zamisliti nešto izvan ovih okvira. A osobito je značajno što se toliko grčevito držimo za naše obrasce i ne puštamo, nego dapače, o njima smo sposobni da pišemo i doktorske disertacije i stavimo ih na počasna mjesta.

Krenuo sam pričati o grupama i vratit ću se ponovno na ovu temu. Ljudi se u mali sredinama nekako boje grupa. Boje se, podsvjesno, velike snage koju grupa ima. Grupa je susret svjetova, različitih, oprečnih, slatkih i gorkih. Grupa je velika opasnost za naš mali svijet, jer što ako se naši postulati života u doticaju s nečim drugačijim poruše? Što ako se u jednom trenutku otvori jedan mali prozor koji nam može donijeti novi pogled, stajalište ili ako zraka svjetla ukaže kako neki dio našega života stoji na labavim nogama? Ali isto tko grupa je snažan lijek. Ne samo grupa, nego i drugi pojedinac kojega susrećemo. Svatko u sebi nosi ranu, ali isto tako i lijek. Ponekad naše iskustvo i ono što imamo za podijeliti s drugima je upravo ono što nekome donosi iscjeljenje. 

Nastavlja se…

Antonio Mrzlić
#souguide
amerselli@gmail.com