Novosti

07.05.2020

Svijet u šalici kave

Sjedim za stolom, srijeda navečer, svaki tjedan isto vrijeme. Kava je skuhana, njezina aroma prožima čitavu prostoriju. Palim računalo i ubrzo se pojavljuje čitav svijet u mom radnom prostoru.

Slušam kolegicu, dragu psihijatricu iz Grčke, njezin poznati glas kako iznosi svoju priču. Istovremeno promatram kolegicu iz Londona koja je voditeljica službe za mentalno zdravstvo kako danas nekako drugačije izgleda ili je to možda samo večernje sunce koje je očito u Londonu zasjalo. Svako toliko začuje se poznanica iz Australije koja upravo ispija čašu vina, a uz to pušta nas u svoju kuhinju dok sprema neko jelo u pećnici. Vrtim u glavi slike i pokušavam zamisliti što je to u svom vrtu napravila kolegica koja radi u Beču u bolnici na hitnom prijemu, a upravo je ispričala svoje kreativne poduhvate.

Tako svaki tjedan nas desetak koje je život povezao na raznim edukacijama po svijetu imamo našu online grupu koja nam omogućuje da se povežemo i podržimo u našem radu, životu i svemu onome što proživljavamo. S jedne strane shvaćam koliko je čovjek blagoslovljen modernim tehnologijama, a s druge koliko je velika snaga grupe i njezine podrške. 

Ovo je primjer samo jedne grupe, kako je započela ova priča s koronom, tako sam počeo s online grupama podrške koje su okupile osobe iz više država i gradova, te me je iznenadio odaziv ljudi i njihova spremnost na tjedno uključivanje u ovakav način rada.

Svaki put kada se susretnemo s nekom osobom ispred nas se otvara jedan nov svijet, prostor koji ima utjecaja na nas i koji nas mijenja. Možda nećemo odmah primijetiti razliku u sebi ili svome biću, ali mali koraci dovode nas do velike promjene. Ponekad osoba kaže samo jednu rečenicu i ona ostaje s nama, počinjemo o njoj razmišljati i polako se mijenja naša percepcija i shvaćanje određene stvarnosti. Svaki puta kada naučimo nešto novo to otvara sasvim neke nove mogućnosti kojih prije nismo bili svjesni i kao rezultat toga mi postajemo promijenjeni.

Svaka nova spoznaja mijenja strukturu našega uma. Što više primjenjujemo nova iskustva i znanja, time više „utjelovljujemo“ naše iskustvo. Misao/ideju/znanje koje čujemo, ponovimo, postaje splet novih struktura u našem mozgu. Primjenjujući naučeno našim tijelom počinje kolati kemijski proces koji nazivamo emocijama. To u konačnici znači da je misao ili ideja shvaćena u našem umu, ali je isto tako zaživjela u našem tijelu. Vremenom nov način postat će navika i više nećemo morati svjesno razmišljati o tome što činimo. Jedan susret s grupom ili pojedincem koji u naš život ubaci možda jedno sasvim malo „sjeme“ ima snagu da promijeni naš um, naše tijelo i naš život.

Stoga upoznati neku novu osobu, upoznati nove ljude uvijek je istovremeno uzbuđujuće i zastrašujuće. Uzbuđenje zbog novoga, a strah zbog naših struktura koje se mogu poljuljati ili srušiti. Čovjek je biće odnosa i socijalnog konteksta. Nakon svakog istinskog susreta osjećamo snagu odnosa u svome tijelu. Primjećujemo kako smo na trenutak ušli u neki novi način postojanja, kako je razna naše energije drugačija, kako se osjećamo dobro i ispunjeno. Ponekad će možda biti suprotno, ponekad ćemo biti potreseni, izbezumljeni, ali i taj odnos ako ga znamo iskoristiti napravio je svoje.

Sljedeći put kad s nekim pijete kavu, budite oprezni: možda više nikada nećete biti isti!

Antonio Mrzlić
#soulguide
amerselli@gmail.com