Novosti

30.07.2020

Ono što si daješ - to i primaš!

Možda ponekad smatraš da je život bitka, ali što ako je život igra!? Što ako ovom igrom upravljaju neka univerzalna pravila? Kada god želimo igrati neku igru najprije moramo upoznati pravila kako bi mogli poduzeti određene korake. Jedno od najpoznatijih pravila koje se svakodnevno nalazi u upotrebi je: kako siješ – tako žanješ ili ono što daješ to i primaš. Gledajući kako sjeme donosi određeni plod postalo je čovjeku jasno kako je prirodno da to što u svom životu posadiš, na kraju i bereš. Gledajući plodove, ponekad s blagim pogledom i ljubavlju prema sebi, vidimo što smo posijali.

Obično ovo pravilo primjenjujemo na ljude ili situacije koje nam se događaju u stvarnosti, no razmišljamo li ponekad o ovom pitanju gledajući sebe. Što ako u naš dom dopuštamo da uđu razne stvari: kritika, nasilje, neprihvaćanje sebe, nepoštivanje… Ono što je u našem domu vrlo se brzo počinje pojavljivati i oko nas. Stoga svatko treba paziti što pušta u dom svoga uma. Pripaziti na priče koji sebi pričamo i odigravamo.

Možeš li se zamisliti kako svom dobrom prijatelju, partneru ili djetetu govoriš: Nisi vrijedan! Nema dovoljno za tebe! Ne možeš! Nisi dovoljno pametna/pametan! Ti nemaš dovoljno resursa da to napraviš! Ne zaslužuješ ljubav! Ružan si!

Šokantno, zar ne? To se ne bi usudili nikome reći, a opet većina ljudi to sebi svakodnevno nesvjesno govori i vrti tu pjesmu u svom umu uvijek iznova. Čuo sam mnogo osoba kako ovo sebi svakodnevno radi, podmeće nogu i samosabotažu. Izjavljuje stvari o sebi koje uopće ne odgovaraju onome što oni jesu, umanjuju svoju vlastitu vrijednost i ne dopuštaju si da zablistaju i budu sve ono što jesu.

To su samo rečenice, to su samo izjave koje govorimo sebi, ali nikada ne treba zaboraviti da one nisu istina o nama i o našem biću. To je ljuštura u kojoj se nalazimo, koju smo stvorili i kako se možda vidimo, ali to nije vaša istina. To je bitna činjenica koju ne treba zaboraviti. CD koji se vrti u našem umu možemo promijeniti, možemo zamijeniti s nekom drugom glazbom, ali moramo biti spremni odustati od ustaljenih pogleda na sebe. A čini se da smo ponekad itekako ovisni o lošoj slici koju imamo o sebi i držimo je kao nešto što nam je izuzetno vrijedno i bitno.

Koje priče ti govoriš sebi svaki dan! Svjesno ili nesvjesno? Ako primamo ono što dajemo – što ti svaki dan daješ sebi? Možda je sada vrijeme da sebi počneš govoriti ono što bi rekao nekom do koga ti je iskreno stalo.

Antonio Mrzlić
amerselli@gmail.com

Antonio Mrzlić nakon završenog humanističkog studija završava studij opernog pjevanja i psihoterapije sukladno europskim normativima, te već niz godina vodi individualna i grupna savjetovanja i mnogobrojne radionice. Uči mnoge tehnike i modalitete (obiteljske konstelacije, transpersonalna psihologija,dječja i adolescentna integrativna psihoterapija, Feldenkrais, shiatsu…), te spajajući razna znanja teži ka tome da bude holistički terapeut koji osobi pristupa na svim razinama: tijelo, um i duh – vjerujući da svaki čovjek u sebi ima kapacitet da živi puninu svoje uzvišenosti, poštujući autentičnost i povijest svake osobe koja ima snagu da transformira svoj život, a samim time i cjelokupno društvo.