FUREŠTANJE

Domoljublje, fanatizam, nacionalizam, šovinizam Male nacije, dokazivo, imaju kompleks majušnosti pa koriste svaku priliku da se busaju, bespoštedno kočopere i dokazuju da su značajne. I u tome, dakako, vrlo često pretjeruju. I izgube tu toliko bitnu i potrebnu sklonost ka suptilnijem nijansaranju u osobnom poimanju navijačkog zanosa, domoljublja odnosno patriotizma, i ponosa. Zato nam se i događa da smo malo-malo pa preplavljeni izljevima nekakvog pojedinačnog, grupnog ili kolektivnog kvazidomoljublja... (više

Hrvatska-EU: Od autsajdera do ravnopravnog partnera Igrom sudbine, 1. srpnja 2013. zatekoh se u Bruxellesu. Na Rond-point Robert Schuman placu. U zgradi Vijeća Europske unije. Nije to bio ni običan, ni tradicionalan dan.  Na taj datum Hrvatska je, nakon osam godina teških pregovora, uzleta i padova u procesu prilagođavanja pravnoj stečevini EU, postala punopravna članica ovog ekonomsko-političkog bloka. Slavilo se. Grlilo i pjevalo na hrvatskom. Popilo se dosta hrtvatskih, a osobito istarskih vina... (više)

''GDPR'' za vratom Tek što ispisah prve retke ovog jubilarnog, tridesetog, fureštanja u kojem sam imao namjeru predstaviti osobnu percepciju hrvatskog i istarskog patriotizma iskazivanog ovih dana na i u povodu Svjetskog nogometnog prvanstva u Rusiji, sustiže me poduže elektroničko pismo mog dragog prijatelja Voje iz Varšave. Njega već znate, nekoliko puta sam ga ovdje spominjao i njemu se zbog toga gromko štucalo diljem velike Poljske. To je onaj moj prijatelj što vrijeme između sve češćih dolazaka u svoj prekrasni, ubijeljeni i prostrani kutak u Krnici... (više)

Zbogom samovoljo! Naviknut na indolenciju zapadnobalkanskih naroda i narodnosti prema provedbi zakona, podzakona, uredbi, odluka i drugih regulativa kojima se konstituira sistem i uređuju društveni odnosi, ugodno me iznenadila ažurnost hotelijera, turističkih agencija, bukera i privatnih iznajmljivača turističkih objekata. Kroz brzinsku empirijsku provjeru početkom ovog tjedna uvjerih se da su do većine njih već, brzinom munje, dospjele poruke, duh i preporuke, godinama pripremane nove Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća EU o zaštiti pojedinaca... (više)

Pamet u glavu! Konzumirajući već dvadesetak godina turističke tendencije u i oko Istre, u samo praskozorje pune ovogodišnje sezone, ne mogu se oteti utisku da većina hrvatskih i lokalnih medija, građanstvo, zvaničnici, hotelijeri i iznajmljivači - po gotovo identičnoj matrici, forsiraju dvije suprotstavljene, meni ne prihvatljive krajnosti: ili su to izljevi oduševljenja o „rekordima turistički najjače regije u Hrvatskoj“, ili se piše i govori o sramotnim incidentima koji i nisu nikakva posebnost ovog božanskog podneblja... (više)

I mi furešti volimo Istru. Da osobno ne poznajem Zorana Bukura iz blagorodne južnobanatske Crepaje u općini Kovačica  kod Pančeva, ovdje bih smiono, bez najmanje zadrške, danas zapisao da je taj odvažni mladi furešt iz Srbije, prošle srijede ovdje u Istri, nesvjesno ili namjerno, izazivački i nepotrebno, začeprkao i po nacionalnom senzibilitetu domaće javnosti.  Da osobno ne poznajem Zokija iz Krnice, u osobnim trenucima vehementnosti bih, možda čak ovdje napisao i to da se ovaj kršni Srbin iz Crepaje... (više)

Javno ruglo na ''rotoru''. Nekada su mi davno, za boravka u Švedskoj rekli, da je ovaj sjeverogermanski narod, uz mnogo toga drugog, izmislio i genijalnu jednostavnost cirkuliranja vozila u prometu bez zaustavljanja. U usporedbi sa semaforima, kružna raskrižja su za mene epohalna inovacija koja osim bržeg prometovanja, čuva živote, smanjuje potrošnju goriva i doprinosi očuvanju životnog prostora. Ovdašnji domaći i poneki furešti kružna raskrižja kolokvijalno nazivaju “rotori”, a takozvane spiralne kružne tokove ... (više)

Radon - Panika! Panika zbog sveprisutnog, a nevidljivog, bezmirisnog i bezokusnog radioaktivnog plina radona, u Istri ne prestaje. Gdjegod svratim ovih dana, o tome se u strahu govori. Radon je, kaže struka, prirodni radioaktivni plin koji u okolišu nastaje radioaktivnim raspadom radija, a sva živa bića od rođenja do smrti izložena su djelovanju ionizirajućeg zračenja. Pritom je i najveći prirodni izvor zračenja, jer čini više od pola doze godišnje radijacije koju primamo iz svih drugih radionukleida zajedno... (više)

Otpad nije smeće! Ja ponovo o otpadu, njegovom selektiranju, nelogičnom rasporedu spremnika, o generalnom gospodarenju otpadnim produktima našeg svakodnevnog življenja. Ja ponovo o tome, jer otpad, gospodo, nije smeće! Radostan sam što su se istarski komunalci početkom tjedna okupili u Pazinu i što su ozvaničili početak nove otpadne povijesti. Sretan sam zbog toga onoliko koliko u ovom trenu mogu vjerovati u suštinski napredak u ovoj sferi funkcioniranja Hrvatske kao europske Države... (više)

„Tražili ste-gledajte“, zvala se jedna američka edukativno-zabavna serija iz vremena moje adolescencije. Tražili ste da budete u Europskoj uniji? Primljeni ste! Željeli ste otvorene granice? Imate ih! Sanjali ste o cijenama rada kao na Zapadu? Dosanjali ste! Maštali ste o više novca? Imate ga. I? Panika! Panika zbog majstora, a svi bi nešto gradili, prepravljali i uljepšavali jer turistička sezona je na vratima. Ali zidara nema. Nema ni pitura, bravara, vodoinstalatera, električara, keramičara, parketara... (više)

"Međunarodni praznik rada se u Istri slavi od antičkih vremena." Tako o ovom pseudoprazniku na ovaj dan, hladno i uozbiljeno, reče jedan Istrijan na jednom ozbiljnom lokalnom radiju. Kada bolje razmislim, taj gospar bi mogao biti više u pravu nego u krivu. Jer, od antičkih vremena do danas, ljude nije bilo teško namamiti na pečene sobove i odrane srndaće, na posne bivole, mirisne brave, na tovljene bikove, sočne jaganjce i jariće… Ili oko lonca s fažolom. Narodni vašar ne bi ni bio to kada ne bi bilo i drečave limene glazbe pod dirigentskom... (više)

Tek što se odmakoh od Istre na oko hiljadu i pol kilometara zapadno, rascvali zemaljski raj (kojem se i Istrijani, vidim, sve više dive) zavila je prva ovogodišnja pješčana oluja iz Afrike. Znam kako je u tom trenutku živjeti ovdje. Jer u prosjeku svake godine makar jednom, takva nedaća se iz saharskog prostranstva raspusti i po ovdašnjem pejsažu. Kao da nam je potrebna još i takva prašina u oči! Srećom, afrička prašina i žuta kiša nam se ne dešavaju često. Jedna pješčana oluja godišnje mnogo je manje pogubna od ovdašnjih prašinara... (više)

U nevjerici ovih dana čitam crne hronike koje kao žurnalističku formu inače prezirem. Prva mrska vijest koju instiktivno upratih u lokalnim medijima je ona iz mog omiljenog istočnoistarskog mjestašca Krnice, koju su svih proteklih godina koliko ju ja poznajem, krasili epiteti o ljudskosti, altruizmu, diskretnosti i spokojstvu domaćina i nas stranaca koji ovdje živimo, povremeno boravimo, samo nakratko svraćamo ili prolazimo... (više)

Kadgod se zaputim labinskom rutom prema Opatiji i Rijeci, ili iz pravca Kvarnera prema Istri, oči mi se uvijek zakuju za onaj stasiti plominski toranj, koji se kao kakva džinovska truba isteže iz elektromašinskog konstrukta plominske termoelektrane. Jedina je to hrvatska energana na ugljen i jedna među 13 sličnih na tlu Europske unije kojoj je presuđeno zatvaranjem do 2020. godine. Dok gledam kako se ta najviša hrvatska građevina s visinom od 340 metara, poput pijavice pripija uz nebo Plomina, Kršana, Labina... (više)

Kada sam prije tridesetak godina počeo intenzivnije dolaziti u Istru, svemu i svačemu sam se divio. Ništa što nije upotpunjavalo moju impresiju  nisam ni uočavao, kamoli ti pamtio. Tada mi se činilo da je sve onakvo kako bi tu i trebalo biti. Ništa nije trebalo mijenjati jer bi se promjenom, možda, devastirala autentičnost. I ove dronjave fasade u Puli su mi imale šarma. Tako godinama i godinama.  S protokom vremena, postajao sam sitničaviji. Osim onoga što je u Istri dobro, uočavam i loše. Čak mi se ponekad učini da mi se vizualna rezolucija izoštrila kao kod sokola... (više)

Dana 26. ovog mjeseca Radio Labin je proslavio 22. rođendan. Dosta je to godina za jedan lokalni radio u vremenu koje nije naklonjeno malima i profesionalizmu u medijima. Svijet je odavno skliznuo na stranputicu. Veliki, moćni i bogati se ne bave etičkim normama, medijskim kodeksima, prosvjetiteljstvom niti čovjekom. Ovo je era lažnih vijesti. Što je neki medij globalniji i moćniji toliko je udaljeniji od stvarnog života. Narodi se, inače, najefikasnije kontroliraju kontroliranjem misli, a mediji su za to najbolje oruđe. “Misli su one koje bi mogle odvesti do djela... (više)

U izobilju medijskog smeća, ulagivanja, površnosti, općeg, a pogotovo specijalističkog neznanja, sve očiglednije rasprodaje osobnog i profesionalnog digniteta... uočih proteklih dana na jednoj regionalnoj televiziji, dvije istodobne zanimljive pojavnosti: tv emisiju „Žute minute“ i jednog zanatski kultiviranog tv novinara s podebljim nervima. Pažnju mi je privukla prvo scenografija i naslov emisije, jer bih se smio opkladiti da svako od nas životno zna o čemu se radi, ali možda niko pouzdano ne zna zašto se vaši i moji trenuci emocionalne preosjetljivosti... (više)

Dobrota je jezik kojeg gluhi mogu čuti, a slijepi vidjeti zapisao je u jednoj od svojih izreka veliki američki klasik i humorista Mark Twain. Možda je tako i bilo u njegovo vrijeme. Danas je drugačije. Osobno iskustvo mi govori da dobrotu čuju, vide i osjete samo oni sojevi ljudi koji su skloni dobroti. Oni koji to nisu, za dobro ne znaju ni kada daju ni kada primaju. Sve im je ravno do mora jer odavno već hara samovažnost koja od ljudi pravi neljude koji sve manje i čuju i vide oko sebe. Pogotovo kada se radi o dobrim djelima njihovih najbližih susjeda, prijatelja ili poznanika... (više)

Prema staroslavnim predanjima i vjerovanjima, ovaj treći mjesec u godini smatra se najvećim lažljivcem i prevrtljivcem među  „dvanaestoricom“ u gregorijanskom kalendaru. Da li će i koliko „baba marta“ biti prevrtljiva ove godine, za sada se ne zna, ali se i golim okom može vidjeti da se vjesnici proljeća - jagorčevina, visibabe, ljubičice, kaćuni i ostalo nestrpljivo bilje koje, kao i ja, prezire zimu -  već gombaju s jutarnjim mrazevima i sumaglcom kako bi se domogli nejake sunčeve topline. Osim po mom skromnom dvorištu, miris proljeće se... (više)

U potpunoj suprotnosti s osobnim karakterom i stavom spram javne riječi, ovoga puta ću, ipak, da se malkice pohvalim. Ne zbog sebe samoga već zbog Fureštanja, onih koji te crtice iz mog ovdašnjeg, istarskog, života distribuiraju, a najviše zbog onih koji ih čitaju. Da mi je, naime, poslije objavljivanja predzadnje kolumne s naslovom „Bijeg za čistim zrakom“ neko od vas domaćih, bilo tko od ovdašnjih došljaka furešta, ili bilo koji Poljak iz svoje zemlje ponudio milion dolara da bih ja zauzvrat osigurao da se za moj tekstuljak iz Istre o smrtonosnom zagađenju zraka u Poljskoj... (više)

Vođen putevima ljudske i profesionalne znatiželje, prije nekoliko dana se, sasma slučajno, zadesih u pulskoj ulici Mate Balote nedaleko od centra grada. Kako ugledah tamnozeleni ispis pseudonima velikog sina i poklonika ovoga kraja, u pamet mi se vratiše prvo prizori njegovog težačkog rakaljskog života, a potom i nadničarenja po kamenolomima, italijanskim trabakulima i zamornim pružnim gradilištima. Tek zatim mi se u pamet vratiše i neka od njegovih najznačajnijih djela iz oblasti poetike, preko novinskih članaka i eseja do znanstveno-istraživačkih radova... (više)

Iako je, i po definiciji i u stvarnosti, politika sve, i tiče se svakoga – bio tko politički angažiran ili ne, i ovoga puta od toga neizbježnoga zla pokušavam pobjeći što dalje. Ne samo zato što sam se kroz život uvjerio da je politika samo vještina laganja u pravo vrijeme (Voltaire). Već i zbog toga što je ovih dana bilo obilje politike na svim razinama – od problema s pulskim Uljanikom (što je notorno političko pitanje), do Vučića u Zagrebu (što je obostrana politička igra). Nitko, ili skoro nitko, ni u jednom od ova dva apsurdistana (Srbija i Hrvatska, a ima ih još itekako), pa ni ovdje... (više)

Putevi me prošlog vikenda provedoše istočnom Istrom, do Raše, Labina i Rapca. Kao kakav iskusni ovdašnji furešt odvažih se dragom prijatelju-došljaku detaljnije predstaviti Podlabin, Stari Labin, negdašnje rimsko naselje Albonu, te Rabac – žilu kucavicu cijele labinske Općine. Mog znatiželjnog i opsesivnog prijatelja život otprije nije nikada navodio u ove krajeve. Utoliko je njegova ushićenost razumnija, a moja odgovornost veća. Kiša, vjetar i miris prave-pravcate zime s osniježenih pićanskih bregova i Učke, opominjali su me da je trebalo ostati u toplome pa makar se... (više)

Mjesecima već slušam kako je demografsko pitanje u Hrvatskoj pitanje svih pitanja, da se zemlja najmanje deceniju nalazi u izvanrednom demografskom stanju i da izvanredno stanje zahtjeva izvanredne mjere. Iako problem negativne demografije nikako nije za podcjenjivanje, ne znam zašto se u ovoj zemlji toliko često balkanizira suština pa se umjesto o uzrocima u pravilu govori o posljedicama. Ne znam, također, zašto se tolika prašina podiže tek od prošle jeseni kada je o demografskoj krizi imperativno zagalamila predsjednica države... (više)

Aktualna bizarna ispovijest velikog francuskog glumca i bivšeg ljepotana Alaina Delona da ne žali što će umrijeti jer mu je ova naša epoha mrska i na koju mu se (kao i meni) povraća, podsjetila me je na jedan žovijalan ljetošnji sustet s ovećom grupom mještana Krnice, dopadjivog i gostoljubivog mjestašca na sjeveroistočnoj obali Istre.  (Ljeti je Krnica čarobna, živahna i mirisava, a zimi klonula i pusta kao i većina sličnih sela i zaselaka unaokolo.) Depresivno stanje Delonovog staračkog duha je takvo (pojašnjava velikan svjetskog glumišta i sineast) jer je sve što ga okružuje lažno... (više)

Ma koliko osobno držao ili ne do premise da je statistika tačan zbir netačnih podataka, numerički prosjeci su ipak životna realnost i bolji su orjentir od nikakvih. Led u mojim fureštanskim žilama je ovih dana prouzročila statistika SDP-ovog mlađašnog predsjednika Davora Bernardića koji je prošlog vikenda iz Ogulina, retorički krajnje stilizirano, priopćio hrvatskoj javnosti da „u ovoj zemlji oko 70 posto ljudi ima plaću između 3000 i 5000 kuna”, te u predizbornom stilu poručio da je to “nešto što se u Hrvatskoj mora brzo promijeniti, radnicima treba... (više)

Prvog vikenda  nakon Nove godine počeo je tradicionalni hrvatski skijaški tjedan u kojem će, kako javiše mediji, oko dvije stotine hiljada građanki i građana Hrvatske odperjati kojekuda do bjelosvetskih skijališta. Euforija skijanja zvana Janica, u Hrvatskoj traje već šesnaestu godinu. Od povijesnih Olimpijskih igara u američkom Salt Lake Cityu 2002. kada se Kostelićka, tek punoljetna, vratila sa tri zlatne i jednom srebrnom medaljom. Sjećam se tog spektakularnog dočeka hrvatske sportske ikone u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj. Takvo se oduševljenje... (više)

Prvi put božićnu svetkovinu i novogodišnje feštarije proživjeh, konačno, u Istri. U takvom duhovno-svečarskom pročišćenju od svega lošega u Odlazećoj, još jednom se prisjetih jedne od očevih iskustvenih spoznaja da ljudi, u većini, u svemu oko sebe gledaju vanjštinu, a Bog u srce čovjeka. To me dodatno ojača u vjerovanju da liturgijske svetkovine i svjetovni praznici zapravo i postoje zato da bismo iznova promislili o Formi i Suštini, odnosno o biti i imati, o sebi u meni i meni izvanjskome. Zato neka blagoslovljen bude... (više)

Kao stari istarski furešt, godinama se već službeno i privatno smucam po gotovo svim zemljama Europske unije i uočavam, uz ostalo, i to da su cijene istih roba u istim trgovačkim lancima u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Austriji...znatno niže nego u Istri. Zbog više suvislih razloga ne želim ovom prilikom imenovati trgovačke lance, ali građanima nije teško prepoznati internacionalne trgovine u istarskim gradovima, a onima koji kao i ja češće putuju, moja opažanja su i suvišna, pogotovo što se ne radi samo o dvojnim cijenama već i o dvojnoj kvaliteti istih roba... (više)

Neiscrpljen i neotkriven još uvijek je čovjek i čovjekovo znanje. Potrebno je samo da se u svakome od nas probudi volja! Tada se otkriju i put i način do uspjeha.  Tri svježa istarska primjera iz sfere biznisa to najbolje potvrđuju. Svaki za sebe je i čovjek . I čovjekovo znanje. I volja. I uspjeh. Povodom Svjetskog dana poduzetnica, u zagrebačkom hotelu The Westin sredinom studenog dodijeljene su nagrade najboljim hrvatskim poduzetnicama po izboru Mreže poduzetnica i poslovnih žena Women in Adria i Instituta za razvoj ženskog... (više)

Iako organizirani turizam u Istri potječe još iz doba Rimljana, ovdje je, kako ja vidim, toliko otpada u toku turističke sezone da bi kontejner po glavi stalnih i privremenih stanovnika bio možda dovoljan! Otkud toliko smeća na javnim sabiralištima, pored postojećih kontejnera, uz saobraćajnice, na zelenim površinama terre magice? Prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) količina otpada iz turizma 2015. (to su zadnji raspoloživi podaci) iznosila je tek oko 100 hiljada tona ukupnog otpada na nivou cijele Hrvatske ili oko 380 kilograma otpada... (više)

Jedan sam od onih stranaca koji u Istru dolaze godinama i maštaju da jednoga dana tu i ostanu. Jer u ovom živopisnom krajoliku i njegovim ljudima vide neku drugačiju Hrvatsku, drugačiju Europsku uniju i Europu kao kontinent. Uz sve posebnosti koje me vežu za ovo podneblje, osobno mi, kao kosmopolitskom građaninu, iznimno godi i etnonacionalna harmonija kao antipod većinskom hrvatskom nacionalfanatizmu koji, od krvavo stečene neovisnosti, neprestano davi ovu prekrasnu zemlju s neizmjernim potencijalima... (više)