Novosti

Holcim Laborant

24.04.2019

Pečeno pile sumnjivog datuma upotrebe, s crijevcima i pilećim izmetom

Kako jedeš i piješ, tako ćeš živjeti, filosofija je prastarih naroda,  tibetanskih mudraca, naših prabaka, nena i nana.  Život, dakle, ulazi na usta! Ili bi tako trebalo biti.

Ali, u vremenu globalnog protekcionizma, neoliberalnog kapitalizma, nezasitog profiterstva, pesticidomanije i genetski modificirane hrane, moralnog sunovrata i mega trgovinskih lanaca – umjesto života, na usta ulazi i smrt. I to bez ikakve dvojbe.

Pesticidi, herbicidi, fluoridi, sumporni sulfiti, umjetna sladila, aditivi, hormoni, svakojaki alergeni, junk food, brza hrana ili hrana smeće...uz ljudsku nebrigu, trgovačku pohlepu, proizvođački nemoral i pasivnost državnih kontrolora – sve je to zajedno dovelo do toga da i Svjetska zdravstvena organizacija (iako i sama utvrda lobizma) šifrovano upozorava da oko 85% svih poznatih i nepoznatih ljudskih boleština uzrokuju hrana i piće. Tek nakon toga su stres i genetske predispozicije. I smrt, eto, doista ulazi na usta! 

Iako se koristi već desetljećima, tek je nedavno u Americi i Europskoj uniji priznato da umjetno sladilo “aspartame” (koji je zapravo fekalni otpad E-koli bakterije), koji se nalazi u gotovo svim slatkim i slanim namirnicama - od peciva do Coca Cola Zero, izaziva nevjerojatne posljedice po ljudsko zdravlje, poput preranih poroda ili pobačaja u trudnica, tumora na mozgu, moždanih udara i drugih teških i neizlječivih oboljenja.

Naravno, ne stradavaju samo ljudi. Milijarde pčela, osa, stršljena, leptira, svitaca i bumbara je već izumrlo. Brojne vrste biljaka i životinja su odavno nestale. A genetski kod Zemlje se drastično mijenja nagore. Politika ozloglašenih svjetskih korporacija, vlade SAD-a, Europske unije i (prećutno) Ujedinjenih nacija i jeste upravo to: depopularizirati Planetu na svaki mogući način pa makar i bjelodanim trovanjem ljudi aditivima i drugim “zdravstveno dopuštenim” supstancama u svim mogućim indistrijskim prehrambenim namirnicama.
OK. To nam rade zli moćnici svijeta. Ali, zašto i kako se mi sami trujemo?

Svako je sebi najgori neprijatelj. Zbog neznanja, loših osobnih navika, poročkih sklonosti, zbog povodljivosti ili olakog vjerovanja da đavoli i zla sudbina neće na nas. 

Zatim dolaze alavi profiteri na svim razinama koji ne vide ništa drugo osim ekstrazarade, a među njima su i oni strani i domaći proizvođači koji bestidno mrze etiku. Među takvima ima i onih koji nas svakodnevno po nekoliko puta zasipaju skupim reklamama o organskom uzgoju, bio-kvaliteti i sličnim lagarijama. A javni mediji uključujući i javne RTV servise (koji to ne bi smjeli činiti) sve takve lagarije nam uredno tiskaju u glavu u najgledanijim terminima, u informativnim programima, u dječijim i rekreativno-zabavnim sadržajima.
Završna karika ovakve ubilačke mašinerije su vlasnici mega trgovačkih lanaca i njihovi domaći poslušni podanici, šefčići i ostale rasprodane duše koje nas, pod mantrom sezonskih akcijskih sniženja, omamljujućim reklamnim džinglovima i drugim trgovačkim trikovima zdravstveno potpuno dotucaju. 

Nekada davno sam na ovome mjestu uzrujano tvrdio kako je Hrvatska nakon ulaska u EU izložena najezdi više od 270.000 stranih prehrambenih kompanija koje će uz provjerene robe, zatrpavati hrvatsko tržište i robama sumnjive kvalitete. Uključujući i prehrambene poizvode životinjskog porijekla, a koji su i najopasniji po ljudsko zdravlje kao što su sumnjiva mesa i mliječni proizvodi. Ali, tko sam ja da se mene posluša?! Obični tamo neki furešt koji nešto zakera.

E, došao je zato red i na pečeno pile sumnjivog datuma upotrebe, sa svim svojim prljavim crijevcima, pilećim izmetom i drugim nejestivim iznutricama. I to ni manje ni više nego u Kauflandu! Njemačkom trgovinskom lancu s reklamama njemačke kvalitete i pouzdanosti. U lancu koji se pod raznim prodajnim markama širi jugoistokom Europe kao neistrebljivi korov, zatirući tako tragove svakom domaćem poduzetničkom pokušaju trgovanja na razini mjesnog mini-marketa.

Istina, pečeno pile s pilećim izmetom uredno je prodato tek jednom od stalnih kauflandovih mušterija u Umagu. I uredno je naplaćeno kao da je bez pilećeg izmeta, crijeva i drugog otpada. 

Da je kojim slučajem i ovaj kupac otšutio prevaru u strahu od velikog i moćnog njemačkog giganta i domaćih poslovno-političklih hobotnica, ni za ovaj porazni primjer trovanja vlastitih kupaca, ne bi se ni znalo. Vuk bi pojeo magarca. 

Doduše, ne treba ogriješiti dušu. Glavni šef umaškog Kauflanda je bio korektan. Izvinuo se kupcu. Izrazio je žaljenje. Lice mu se bilo zapurpurilo. Ali dalje jadan nije mogao, jer je centar lokalne moći čak u Zagrebu. A centar globalne moći još dalje, “negdje u Njemačkoj”.
Zato je šef umaškog Kauflanda uredno kupca pečenog pileta s crijevcima i kompletnim pilećim izmetom, uputio na kauflandov “online sustav dojave”, te na nadležno osoblje u sektoru service@kaufland.hr. 

Ovaj ti kupac, ovoga puta, ne bude lijen. Zareda ti on s pozivima prestravljen da je mogao biti otrovan. Sve do vrha piramide u Zagrebu. 

I?

Ljubazna zagrebačka gospođa s damskom bojom glasa i poslovičnom intonacijom, hladnokrvno se odzvala. Kao da joj je kupac tražio pozajmicu! Brzo se pribrala, postala konkretna i vrlo, vrlo, ‘izdašna’. Za utjehu svome odanome kupcu, kojem je za ručak u Umagu prodata piletina sa svim pripadajućim crijevcima i pilećim izmetom (što je, dakakao uredno i naplaćeno), velikodušno je ponudila poklon-bon od 100 (stotinu) kuna! Za utjehu, duševnu bol i poravnanje računa.

Kao i svi drugi mudri zapadnjaci, tako i Nijemci znaju kako treba raditi. 

Dobra i sigurna plaćica odabranim podanicima, malo mita domaćim političkim moćnicima i mrvice reklamnog budžeta odabranim medijima - to je garancija nad svim garancijama da se i u Hrvatskoj može raditi sve po svome ćejfu.
Pa i trovanje ljudi bez ikakvog inspektorskog nadzora. Jer, zaboga, oni su giganti!
I još sa Zapada!

Vaš Furešt